Osjećaj vlastite nemoći

Slušam poznanike kako govore: ”jao! Upropastit će nas ovi naši političari! Jao, što ćemo bez posla? Pa kako ćemo plaćati račune? Pa jesi čula kako se neka majka sama porodila I bacila dijete u rijeku te potom priznala ubojstvo?! Pa ja bi ju strpala u doživotni zatvor! …”

Što vlastitim ušima (koje vjeruju da smo svi mi Jedno) čujem, jest da nitko ne osjeća da ima moć da ishod situacija učini drukčijim. Svi imaju snage žaliti se – „sjediti na stolcu punom čavala“ ali nikom nije toliko neugodno i bolno da se ustane sa tog stolca. Istina… Ne mogu fizički biti na svim mjestima na kojima se „zlo“ dešava. Ali mogu nešto drugo. Potpuno sam u mogućnosti -ako tako odlučim- da ne budem dio „drame“. Ako me negativnosti pogađaju, znači da se poistovjećujem sa njima. Da sam dio njih i one dio mene. I to boli i širi strah. Što mogu učiniti da umjesto straha radije širim laka stanja*? Ako ipak odlučim vjerovati da za sve što se događa ima neki viši plan i da je sve ovo neka vrsta “testa“ – koliko sam spreman izdržati i tako (sa)graditi svoju duhovnu snagu (ili štogod drugo u što vjerujem i čini me jačim nad svjetovnim stvarima) – možda ipak nije sve tako “crno”. Što više molim, meditiram** i što više vremena provedem u stanju ljubavi, više volim sebe i širim to što jesam. Više prenosim i na druge oko sebe svoja „laka stanja“ – punim ih ljubavlju dakle, pokazujem svojim vlastitim primjerom svoju moć. Moć ljubavi i radosti- onu koja stvara Život.

“Ali ja ne podnosim one šuplje razgovore kada sam na poslu. Zapravo, ja ni ne volim svoj posao niti ljude s kojima suradjujem. A nikako si ne mogu priuštiti da dam otkaz”. Iskoristit ću opet svoju moć da preokrenem razgovore u nekom produktivnijem ili veselijem tonu- započet ću temu od koje možemo svi imati benefit. Ukoliko ni to ne uspijem, neka moje misli i moje biće ne postanu dio drame. Radije, gledat ću na situaciju izvana i reći sebi „i to će jednom proći“. Uzeti ću to opet kao priliku da rastem duhovno; izlazak iz svoje komfor zone ili pak igru. U ostalom, gdje sam to naučila da novac mogu zaraditi samo ako sam negdje zaposlena (a ne i radeći nešto što volim)??
Na kraju krajeva, ne treba život shvatiti preozbiljno: nitko se živ nije izvukao iz njega. U samom trenutku kada potpuno prihvatim situaciju (koliko god neugodna ili bolna bila), promjena nastupa. Ako mislim da sam prihvatila situaciju a promjena nije nastupila, znači da sam još uvijek vezana za neki dio i da nisam potpuno prihvatila okolnosti. Što dublje uđem u osjećaj, neugoda i bol postaju „snosniji“ jer rjesavamo stvari momenat po momenat. Bivanje u sadašnjem trenutku donosi življenje izvan vremena-prostora, a to je božanski način življenja.

I da… uvijek imamo slobodnu volju da napravimo izbor koji najviše rezonira s nama. Što god napravili u datom trenutku, baš to je najbolje što smo mogli učiniti. Znajući to, što možemo učiniti krivo?

*laka stanja – stanje cijelog bića gdje osjećam da me prožima laganost tijela, lakoća disanja,  ljubav, radost i/ili mir; za razliku od „teških stanja“ gdje osjećam bolest, tjeskobu, tugu, težinu (posebice u predjelu srca), itd…

**molim i meditiram= molitva je obraćanje svome Bogu. Meditacija je kada nam naš Bog odgovara.

Zanima Vas više? Pošaljite nam upit.

  • This field is for validation purposes and should be left unchanged.